„Ljudi se rađaju i ostaju uvijek slobodni i jednaki u svojim pravima. Društvene razlike mogu se temeljiti samo na općoj koristi“. – Dr. Sulejman Ugljanin, (Osnivačka skupština SDA Sandžaka, 29. juli 1990. godine).
Obrazovanje i odgoj na maternjem jeziku je neotuđivo pravo svakog djeteta. Svako dijete rođenjem stiče pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku i dalji razvoj svog nacionalnog identiteta.
Konstatovano je da su u Sandžaku djeca srpske nacionalnosti upisivana po automatizmu na svoj maternji jezik, dok je bošnjačkoj djeci uskraćeno to pravo. Prilikom upisa bošnjačke djece vršen je strahovit pritisak na roditelje putem dezinformacija i zastrašivanja sa ciljem da odustanu od svog maternjeg bosanskog jezika.
U razgovoru sa roditeljima čija djeca uče na maternjem bosanskom jeziku saznajemo da su bili izloženi neprijatnostima i maltretiranjima prilikom upisa djece u školu, kažu:
„Toliko su drski da se i sad neprijatno osjećam.“; „Potresem se kad se toga sjetim.“; „Ne mogu da pričam o tome.“; „Dođe mi da prebacim dijete na drugo mjesto.“; „Upisao sam ovo dijete na srpski, za minutu, bez ijedne riječi, da čovjek ne povjeruje da su to oni isti ljudi“.
U Novom Pazaru, najgora situacija je u Predškolskoj ustanovi „Mladost“, u OŠ „Bratstvo“ i OŠ „Stefan Nemanja“. Očigledno je da se radi o smišljenom i organizovanom pritisku od strane službenih lica u odgojno-obrazovnim ustanovama na Bošnjake.
Upis djece na nastavu na nematernjem jeziku je moguć samo uz pisani zahtjev oba roditelja, kojim roditelji svjesno uskraćuju pravo djetetu da se obrazuje na svom maternjem jeziku i razvoj identiteta stečenog rođenjem.
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja – Član 5.
„Obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na srpskom jeziku i ćiriličkom pismu (u daljem tekstu: srpski jezik).
Za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na jeziku, odnosno govoru (u daljem tekstu: jezik nacionalne manjine) i pismu nacionalne manjine.“
Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju – Član 12.
„Obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na srpskom jeziku i ćiriličkom pismu.
Za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na jeziku i pismu nacionalne manjine.“