„Odbornička grupa SDA Sandžaka nikada nije koristila govor mržnje u Skupštini i da je svako obraćanje naših odbornika bilo u svrhu konstruktivnih rješenja problema građana. Raspirivanje mržnje među Bošnjacima je u interesu samo vladajućem državnom režimu, koji na taj način stvara nepodnošljivu atmosferu na teritoriji čitavog Sandžaka.“
Indira Hadžibulić, predsjednica Organizacije žena SDA u Novom Pazaru odgovarala je na pitanja sveprisutnog govora mržnje, o faktorima koji ga uzrokuju, kao i mogućnostima i načinima kojima bi se izražavanje govora mržnje u lokalnom parlamentu Novog Pazara moglo preduprediti.
Kako doživljavate sveprisutan govor mržnje na političkoj sceni i u kojoj mjeri je, po Vašem mišljenju, on zastupljen konkretno u Novom Pazaru?
Govor mržnje je postao sveprisutna pojova na političkoj sceni i sve je veći broj političara koji na taj način pokušavaju zapravo diskreditovati svog protivnika u očima javnosti. Govor mržnje je zapravo postao sredstvo za ostvarivanje takvih ciljeva. Što se tiče SDA Sandžaka, mi ćemo čuvati dostojanstvo svakog pojedinca, bez obzira na govr mržnje upućen nama. Svaki čovjek, svojim djelovanjem i javno izgovorenom riječju, zapravo govori najviše o sebi; ko je, šta je, kome pripada i ko njemu pripada. Mi smo protiv upotrebe govora mržnje kao sredstva za postizanje političkih ciljeva.
Koji faktori najčešće uzrokuju /pospešuju takvu pojavu kod lokalnih političara?
Govor mržnje je pošast koju treba iskorijeniti. On je suprotan našoj bošnjačkoj i sandžačkoj tradiciji. Ljudi se iz različitih ubeđenja uključuju u politiku. Neki su tu, na političkoj sceni, kako bi unaprijedili kvalitet života građana, dok su drugi tu iz ličnog interesa, tj.kako bi se uzdigli na društvenoj lestvici. Oni koji rade u interesu građana, neće se baviti životima drugih političara, već problemima građana. Ovi drugi, koji skupštinsku govornicu koriste kako bi promovisali govor mržnje upućen političkim neistomišljenicima, to rade kako bi skrenuli pažnju sa pravih problema, jer im očigledno nije u interesu da oni budi riješeni. Nažalost, skupštinska sala sve više liči na pozornicu na kojoj se politički akteri verbalno nadmudruju, što neodoljivo podsjeća na rijaliti šou, koji se pokazao kao veoma efikasno sredstvo skretanja pažnje javnosti sa stvarnih problema. Moram napomenuti i činjenicu da odbornička grupa SDA Sandžaka nikada nije koristila govor mržnje u Skupštini i da je svako obraćanje naših odbornika bilo u svrhu konstruktivnih rješenja problema građana. Raspirivanje mržnje među Bošnjacima je u interesu samo vladajućem državnom režimu, koji na taj način stvara nepodnošljivu atmosferu na teritoriji čitavog Sandžaka.
Na koji način bi se mogla preduprediti, odnosno suzbiti praksa izražavanja govora mržnje u lokalnom parlamentu? (Postoji li neka metoda kojom bi se mogli „naučiti“ ili ubjediti politički akteri da saslušaju drugo i drugačije mišljenje, bez ispoljavanja govora mržnje)?
Ovaj problem se može riješti veoma jednostavno. Doslovnim poštovanjem Poslovnika o radu Skuptine, što podrazumijeva trenuto oduzimanje riječi, kao i udaljavanje odbornika sa sjednice. Ovo bi moralo vaiti za sve odbornike, tako da je možda to i razlog zbog čega se ove mjere ne poštuju u potpunosti. Što se tiče odbornika SDA Sandžaka, mi ćemo sarađivati sa svakim dobronamjernim čovjekom, koji žele dobro sebi i drugima, ali ni na čiju štetu.
Da li, i u kojoj mjeri veće učešće žena u politici može ublažiti problem govora mržnje na poltičkoj sceni?
Učešće žena u politici ima višestruku korist. Žene se po svom senzibilitetu razlikuju od muškaraca, zato se veoma teško usuđuju na ovaj korak, jer oni koji žele da se bave politikom moraju biti spremni i na najniže udarce. Žene se zalažu isključivo za ono u šta duboko vjeruju i ukoliko se uključe u politiku, to najčešće rade zato što najiskrenije vjeruju da mogu poboljšati stanje u društvu. Veće učešće žena bi samim tim i te kako smanjilo govor mržnje.