Narodna poslanica SDA Sandžaka u Skupštini Srbije Minela Kalender govorila je o Zakonu o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine.
U raspravi o Prijedlogu zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja ona je ukazala da zaštita životne sredine ne može ostati samo na zakonskim odredbama, već mora biti praćena konkretnim ulaganjima i odgovornošću države.
Ona je govorila o dugogodišnjem problemu odlaganja otpada u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju i Priboju, ogromnim finansijskim izdacima lokalnih samouprava, izostanku trajnog regionalnog rješenja i činjenici da građani Sandžaka godinama snose posljedice nebrige države.
Predstavljeni su amandmani SDA Sandžaka kojima tražimo da država utvrdi program teritorijalne dostupnosti infrastrukture za upravljanje otpadom, preuzme odgovornost za razvoj neophodnih kapaciteta i obezbijedi jednake uslove za sve građane.
Posebno je ukazano na potrebu hitne sanacije nesanitarnih deponija, koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju po zdravlje ljudi i životnu sredinu, bez obzira na njihov pravni status.
Otvoreno je i pitanje geoloških istraživanja na Rogozni, naglašavajući da građani imaju pravo na transparentne informacije, nezavisan monitoring i zaštitu zemljišta i voda od svih potencijalnih rizika.
SDA Sandžaka podržava evropske standarde, ali oni moraju značiti evropsku infrastrukturu, evropsku odgovornost i jednaku zaštitu za sve građane. Građani Sandžaka ne smiju biti građani drugog reda.
Obraćanje narodne poslanice prenosimo u cjelosti.
Predsjedavajuća, koleginice i kolege narodni poslanici, članovi Vlade, uvaženi građani,
Pred nama je Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine.
Na prvi pogled, mnogo toga u ovom zakonu zvuči dobro. Govori se o evropskim standardima, najboljim dostupnim tehnikama, kontroli zagađivača, dozvolama, inspekcijama i odgovornosti.
I ja nemam problem da kažem da su nam potrebni evropski standardi.
Ali imam jedno jednostavno pitanje.
Kako će ovaj zakon izgledati u stvarnom životu?
Kako će izgledati u Novom Pazaru?
Kako će izgledati u Tutinu?
Kako će izgledati u Sjenici, Prijepolju i Priboju?
Jer mi u Sandžaku već godinama živimo jednu potpuno drugu stvarnost.
U Novom Pazaru i Tutinu ne postoji trajno rješenje za odlaganje otpada nakon problema sa deponijom Golo brdo. Otpad se vozi u druge opštine. Prema javno iznesenim podacima Novi Pazar samo za transport i odlaganje otpada izdvaja oko 30 miliona dinara mjesečno.
Trideset miliona dinara svakog mjeseca.
To su sredstva koja se onda ne ulažu u puteve, škole, vrtiće, vodovod, kanalizaciju i druge potrebe građana.
U Sjenici smo prije samo nekoliko sedmica gledali gomile otpada na ulicama. Otpad iz Sjenice se odlaže u Priboju na nesanitarnoj deponiji.
Regionalno rješenje Banjica godinama se čeka i još uvijek nije postalo ono što je trebalo da bude – funkcionalan odgovor na probleme ove regije
Postavlja se pitanje da li Vlada Srbije i resorna ministarstva nekad pomisle kako će se zakoni i državne strategije reflektovati na život u Sandžaku.
U Prijepolju je godinama postojala deponija Stanjevine uz Lim. U Priboju postoji problem Dubokog potoka. I stalno se vrtimo u istom krugu – jedna nesanitarna deponija se zatvara, otpad se prebacuje na drugu lokaciju, lokalne samouprave se snalaze kako znaju i umiju, a Vlada Srbije se pojavljuje tek kada problem preraste u krizua ali ni tada nema rješenja. NIjedan problem koji opterećuje ljude ne rješeva se saopštenjima za javnost već preduzimanjem konkretnih mjera i aktivnosti, kojih nažalost nema.
Zato danas moramo da kažemo nešto vrlo jasno. Nisu evropski standardi samo evropske kazne. Evropski standardi su i evropska infrastruktura. Ne možete iz Beograda propisati obaveze, napisati kaznene odredbe i onda reći lokalnim samoupravama – snađite se.
Ne možete isto tretirati opštinu koja ima sanitarnu deponiju na razumnoj udaljenosti i opštinu koja mora da vozi otpad stotinama kilometara. Ne možete tražiti iste rezultate od svih, ako svima niste obezbijedili iste uslove To nije pravedna politika.
To je kažnjavanje građana zbog toga što država godinama nije radila svoj posao. I upravo zato smo predložili amandman kojim tražimo da Vlada utvrdi program teritorijalne dostupnosti infrastrukture.
Da se jasno vidi: gdje nema odgovarajuće deponije, gdje nema transfer stanice, gdje nema reciklažnog dvorišta, koliko je najbliže odgovarajuće postrojenje udaljeno, koliko lokalnu samoupravu košta transport otpada, i koliko država mora da uloži da svi građani ove zemlje dobiju približno jednake uslove.
Jer konkurs Ministarstva nije sistem. Jedne godine ima novca, druge nema. Jedna opština uspije da pripremi projekat, druga nema dovoljno ljudi ni stručnog kadra. A najčešće upravo najsiromašnije opštine, kojima je pomoć najpotrebnija, imaju najmanji kapacitet da prođu kroz komplikovane procedure.
Zato država mora da preuzme svoj dio odgovornosti.
Drugo važno pitanje su nesanitarne deponije.
Ovaj zakon je veoma precizan kada govori o formalnom postrojenju, operateru, dozvoli i kontroli. Ali šta ćemo sa mjestima koja decenijama rade mimo uređenog sistema?
Šta ćemo sa nesanitarnom deponijom koja nema odgovarajuće dozvole, nema sistem za procjedne vode, nema sistem za gasove, nema adekvatan tretman otpada, ali svakog dana ugrožava vazduh, zemljište i podzemne vode?
Da li je ona manji problem zato što je nelegalna? Naravno da nije. Naprotiv, često je veći problem. Zato smo predložili da obaveza hitnih mjera i sanacije važi i za nesanitarne deponije i organizovana smetlišta, bez obzira na to da li imaju urednu dozvolu.
Neko će možda reći da je to pitanje drugog zakona. Ali građanina koji živi pored deponije ne zanima broj službenog glasnika. Njega zanima voda koju pije. Zanima ga vazduh koji udiše. Zanima ga zemlja na kojoj proizvodi hranu.
Ako ovaj zakon govori o sprečavanju i kontroli zagađenja, onda ne smije da žmuri pred najvećim izvorima zagađenja samo zato što nisu dio urednog administrativnog sistema.
Pitanje koje je za nas u Sandžaku posebno važno jeste član 2. ovog zakona.
U njemu se kaže da se zakon ne primjenjuje na istraživačke aktivnosti. Ta formulacija je preširoka. I zbog toga smo predložili da se jasno kaže da izuzeće za istraživanje i razvoj novih proizvoda i procesa ne može automatski da obuhvati visokorizična geološka istraživanja.
Zašto je to važno? Zato što imamo Rogoznu. Na Rogozni se sprovode geološka istraživanja i dubinska bušenja. Građani već mjesecima iznose ozbiljnu zabrinutost zbog mogućeg uticaja tih radova na zemljište i vode.
Ako nema opasnosti – neka se to dokaže nezavisnim monitoringom. Ako nema zagađenja – još bolje. Ali građani imaju pravo da znaju i imaju pravo na zaštitu.
I na kraju želim da kažem još nešto.
Nije prihvatljivo građani Sandžaku budu tretirani kao građani drugog reda u Srbiji.
Nije normalno da Novi Pazar desetine miliona dinara mjesečno troši na odvoz otpada zato što nema trajno rješenje. Nije normalno da Sjenica dočeka ljeto sa smećem na ulicama. To je odgovornost ove vlasti.
Nije normalno da se godinama čeka funkcionalan regionalni sistem. Nije normalno da Prijepolje i Priboj jedan problem rješavaju tako što se opterećuje druga lokacija. I nije normalno da se građani Rogozne sami bore da saznaju šta se dešava sa njihovom zemljom i vodom.
SDA Sandžaka je već javno tražila da se problem odlaganja otpada ne rješava parcijalno, samo za jednu ili dvije opštine, već kao pitanje cijelog prostora Sandžaka i uz ozbiljnu institucionalnu podršku države.
Mi podržavamo evropske standarde. Ali tražimo evropske standarde i za Sandžak. Ne samo evropske kazne. Nego evropsku infrastrukturu.
Ne samo obaveze lokalnim samoupravama. Nego odgovornost države. Ne samo kontrolu onih koji su već u sistemu. Nego i sanaciju onih mjesta koja nas truju upravo zato što sistem decenijama nije uspostavljen.
I ne samo zaštitu velikih investicija. Nego prije svega zaštitu života, zdravlja i prava građana.
Zato pozivam Vladu i kolege iz vladajuće većine da prihvate naše amandmane.
Ne zbog opozicije.
Ne zbog SDA Sandžaka.
Nego zato što zakon koji ne može jednako da se primjenjuje u Beogradu, Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju i Priboju nije dobar zakon za cijelu Srbiju.
Hvala.