Vijesti

Intervju dr. Sulejmana Ugljanina, predsjednika Stranke demokratske akcije Sandžaka najstarijem dnevnom listu na Kosovu „Bota Sot“

Gospodine Ugljanin, dugo ste u politici, isključivo se zalažete za ostvarenje prava Bošnjaka, kako vidite danas njihov položaj u Srbiji, da li ste zadovoljni sa stepenom ostvarenih prava Bošnjaka?

Kada govorimo o ovome moramo da se vratimo na raspad bivše Jugoslavije. Preko 50 godina smo živeli u velikoj zajedničkoj državi u kojoj smo imali šest republika, dvije pokrajinei gdje smo mi Bošnjaci tada bili priznati kao narod.

Raspadom Jugoslavije Bošnjacima je oduzeto ranije stečeno pravo naroda i u Srbiji još uvjek nije Bošnjacima priznato to pravo naroda.

Mi radimo i prisutni smo 29 godina na političkoj sceni, od tadašnje Jugoslavije i na Balkanu. Istaknut ću dvije stvari, najpre, zadovoljan sam što se tiče podizanja nacionalne svijesti Bošnjaka. Bošnjaci su zreo, kulturan, dobar, dobro obrazovan i dobro organizovan evropski narod koji živi na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, što se tiče položaja Bošnjaka u Srbiji moram reći da je vrlo težak. Država Srbija, ili kako oni to zovu „srpska država“ ima neprijateljski odnos prema Bošnjacima.

Sandžak je okupirana zemlja, od 1918. godine, između Srbije i Crne Gore. Status Sandžaka nije riješen i na referendumu 1991. godine građani Sandžaka su se izjasnili za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka sa pravom priključenja jednoj od suverenih republika. Na osnovu rezultata referenduma građana Sandžaka otpočeli smo razgovore sa evropskom zajednicom i kasnije Evropskom unijom.

Nažalost, Evropska unija to pitanje nije riješila. Kao Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka bili smo prisutni na svim međunarodnim konferencijama do konferencije u Dejtonu postizanja Dejtonoskog sporazuma. Do tada izvršen je zločin genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i počinjeni su mnogi zločini u Sandžaku.Na konferenciji u Dejtonu zaustavljena je agresija Srbije i drugih susednih država na Bosnu i Hercegovinu, ali nije riješena Jugoslovenska kriza. Da je to tako potvrđuje nam da je nakon Dejtonskog sporazuma usljedio pokušaj Miloševićevog režima da potpuno istrijebi i uništi albanski narod na Kosovu.

Bošnjaci u ovoj Srbiji, ovakvoj kakva jeste, nismo zadovoljni sa svojim statusom i tražimo od Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koji su osnivači mirovne konferencije, da riješe i status Sandžaka i status Bošnjaka.

Ako biste imali podrsku jake sile, da li bi ste trazili nezavisnost?

Zahtjev Bošnjaka polazi od toga da velike sile isprave historijsku grešku koju su napravile nakon Berlinskog kongresa. Na Berlinskom kongresu utvrđene su granice Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore i granice Bosne i Hercegovine, a Sandžak je bio posebna teritorija, corpus separatum. Velike sile su učinile nepravdu Sandžaku. U trenutku kada je 1918. godine formirana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Srbija je izvršila aneksiju Crne Gore, a tada, zavijeno u tom „paketu“, okupirala i Sandžak. Sandžak egzistira kao okupirana zemlja od 1918. godine do danas. Očekujemo da velike sile isprave tu grešku. Očekujemo od Evropske unije i Amerike da konačno riješe status Sandžaka i status Bošnjaka na osnovu referenduma građana Sandžaka kada su se izjasnili za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka sa pravom priključenja jednoj od suverenih republika, to je naš zahtjev.

Odnos Sandžaka i Kosova, kako posmatrate na to, kako vidite saradnju bošnjačkog i albanskog naroda i u Srbiji/Sandžaku i na Kosovu?

Mi u Sandžaku smo vrlo radosni i imamo veliku sreću da je Kosovo steklo nezavisnost i da je velikosrpski teror i zločinci koji su ga sprovodili protjerani sa Kosova. Međunarodna zajednica je napravila humanitarnu vojnu intervenciju i zaustavila potpuno istrebljenje i uništenje Albanaca, Bošnjaka i drugih ne srpskih naroda na Kosovu. To je velika sreća. Na Kosovu je danas mir, demokratija, sloboda, razvoj, na Kosovu se danas živi jedan multinacionalni, multikonfesionalni i multikulturni život i Kosovo je primjer u kojem pravcu Srbija treba da ide. Srbija treba od Kosova da nauči puno, kako je uspjelo Kosovo da priznaje sve nevećinske narode, poštuje njihova prava, poštuje njihov identitet i omogućava im da imaju svoje medije, obrazovanje na maternjim jezicima.

Na Kosovu, danas, Bošnjaci u Južnoj Mitrovici za dva učenika imaju potpuno obrazovanje i za to je angažovano deset nastavnika, a u Sjevernoj Mitrovici za 240 porodica uopšte Bošnjaci u školama nemaju obrazovanje na maternjem jeziku. Velika je razlika, samo preko rijeke Ibar. Ima razumjevanja i u Prizrenu, u Peći za nekoliko Bošnjaka, Turaka, Srba ima odeljenje, a u Sjevernoj Mitrovici, Srbi ne dozvoljavaju za 240 porodica da njihova djeca mogu da dobiju pravo na obrazovanje. Zbog svega toga kažemo da je Kosovo jedna moderna evropska zemlja od koje Srbija može mnogo da nauči.

U Sandžaku ranije su živjeli Albanci, da li znate koliko Albanaca danas živi u Sandžaku i kakav je njihov položaj i status?

Sandžak je školski primjer regije zasnovane na multinacionalnom, multietničkom i multivjerskom načinu života.  U Sandžaku su autohton narod Iliri. Od Ilira nastala su dva naroda, jedan koji je više okrenut bio prema Albaniji, Albanski narod i od istih Ilira, drugi narod koji se zovu Bošnjaci koji su se više okrenuli prema Evropi i prema Bosni. To je jedan narod, identična genetska šifra, a govore dva jezika.

Memorandumom Vase Čubrilovića, srpskog akademika, iz 1937. godine, koji je sadržao program na koji način proterati Albance i Bošnjake iz Sandžaka i program kako izvršiti naseljavanje Srba u Sandžak. Danas u Severnom Sandžaku gotovo da nema Albanaca, Albance je ta velikosrpska politika do Drugog svjetskog rata proterala pod programom iz memoranduma Vase Čubrilovića „Izgon Arnauta“. Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su nastavili da sprovode isti  memorandum, ne pod imenom Vase Čubrilovića, već su ostaci velikosrpskih ideologa to provodili kroz Komunističku partiju Srbije. Rezultat toga je bio da su Albanci, a i Bošnjaci, nestali iz višeg dijela Sandžka i mi imamo jedno konstatno etničko čišćenje Sandžaka. Postavlja se pitanje, stručna i naučna javnost treba da odgovor na pitanje, šta će stotine hiljada Albanaca i Bošnjaka u Republici Turskoj, šta oni traže tamo, a živjeli su u Sandžaku nekada? Šta traže Bošnjaci Sandžaka u Firu u Albaniji, živjeli su u Sandžaku sad su u Firu? Zbog čega su oni otišli tamo? To su neka pitanja na koja očekujemo odgovore i koja treba da se polahko otvaraju.

Nedavno je Skupština Kosova formirala tim za pregovore sa Srbijom, mjesto u timu je rezervisano i za  bošnjačkog predstavnika, jeste li zadovoljni i šta to za vas znači?

Za Bošnjake to puno znači, to je dokaz da su Albanci jedan kulturan, civilizovan narod i da je Kosovo jedna moderna evropska država koja uvažava koja uvažava sve njene građane bez obzira koje su nacije, vjere i kulture.

U trenutku kada su započeti razgovori između Kosova i Srbije bio sam ministar u Vladi Srbije i na sjednici Vlade sam tražio da Bošnjaci dobiju jedno mjesto u pregovaračkom tomu za razgovore između Srbije i Kosova. Glavni razlog za taj zahtjev bila je Bošnjačka mahala u Mitrovici. Bošnjačka mahala, naseljena Bošnjacima, je jedan veliki kvart Mitrovice, na lijevoj obali Ibra, na sjevernoj strani Mitrovice. Vlada Srbije nije prihvatila moj prijedlog, srpska strana, odbila je moj zahtjev i nisu dozvolili da postanemo dio pregovaračkog tima. Na našu veliku sreću, nakon 8 godina, Kosovo je pokazalo kako treba da se radi. Kosovo je formiralo pregovarački tim i u tom timu dalo je učešće predstavnicima svih naroda, Albanaca i drugih ne većinskih naroda gdje su mjesto našli i Bošnjaci.

To je dobar model i za neku buduću Srbiju, nakon što ovi fašisti, ekstremisti i nacionalisti odu sa vlasti, da neke nove snage u Srbiji prihvate taj model. To je model koji je prihvaćen dobro i u Sjevernoj Makedoniji, oni po njemu postupaju i u Bosni i Hercegovini uvažavaju sve narode jedino u Srbiji pokušavaju da izbrišu Bošnjake i Albance sa lica zemlje.

Smatram da je insistiranje Evropske unije i Srbije da nastave razgovore sa Kosovom o Kosovu, to je jedna vrlo ružna stvar. To nosi vrlo ružnu poruku, nakon započetog genocida Miloševićevog režima na Kosovu, poruka koja glasi, „molim vas dajte nam još jednu šansu, nismo uspjeli da uništimo Albance, dajte nam još jednu priliu da ih uništimo“! Šta može jedna Srbija koja ima probleme nezapošljenosti, siromaštva, sve teže uslove za život, probleme u zdravstvu, u školstvu i u ekonomiji i infrastrukturi, hoće ona da brine o Kosovu!?

Oni samo provociraju nove sukobe i stvaraju nove nervoze i nikakve dobre namjere nemaju i trebalo bi da kosovski tim postavi pitanje „Šta vi to nudite da uradite za Kosovo kada insistirate da razgovaramo?“.  

Šta mislite o ideji razmene teritorija između Preševske doline i Sjevera Kosova, da li sve ovo što se dešava u posljednje vrijeme u vezi sa Sandžakom, Kosovom i jugom Srbije, može da ima refleksije na Balkan?

Bošnjaci sa Albancima imaju historijski dobru saradnju, također, Sandžak i Kosovo imaju dobru saradnju. Postoji porodična povezanost, Bošnjaci i Albanci su se međusobno porodično povezivali međusobnim brakovima. Što se tiče Preševske doline, kao narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije bio sam dio zajedničkog manjinskog poslaničkog kluba SDA Sandžaka – PDD, tri poslanika SDA Sandžaka i dva poslanika PDD Albanaca Preševske doline. Tokom te saradnje, Skupštini Republike Srbije smo podnijeli zahtjev da se usvoji Rezolucija o genocidu nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, kao manjinska poslanička grupa podnijeli smo skupštini i zahtjev da se razmotrii usvoji po hitnom postupku Rezoluciju za rješavanje statusa nacionalnih manjina u Republici Srbiji.

Pored toga postigli smo i potpisali sporazum kao nacionalna vijeća, Memorandum o saradnji između bošnjačkog i albanskog nacionalnog vijeća. Albanci i Bošnjaci su dva autohtona naroda, jedni u Preševskoj dolini, a drugi u Sandžaku i na Balkanu dijelimo iste sudbine i živimo po sistemu „spojenih sudova“. Sve što se djesi Albancima u Preševskoj dolini osjeća se i na Kosovu i Albaniji, sve što se djesi Bošnjacima u Sandžaku osjeti se i na Kosovu i u Makedoniji i u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica ima obavezu da trajno riješi pitanje Preševske doline i Sandžaka, pitanje malih naroda koji su izloženi velikosrpskoj agresiji i pokušaju da izbrišu sa lica zemlje. Međunarodna zajednica konačno mora da nađe način kako bi mirnim putem trajno i pravedno se riješila sva ova otvorena pitanja.    

Vlada Republike Kosovo je kao važnu mjeru uvela takse na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine, možete li nam reći kakvo je vaše mišljenje što se toga tiče?

Takse predstavljaju normalan odgovor jedne suverene države na pokušaje srpske diplomatije koja uz pomoć novca i drugi način pokušava da spriječi ulazak Kosova u UNESCO, INTERPOL i sve ostale međunarodne institucije. Takse na uvoz robe su jedan dobar odbrambeni mehanizam. Kada se tiče toga, obilazio sam Kosovo, sve gradove na Kosovu, u prodavnicama u svim tim gradovima cijene su iste bilo za Albance, Bošnjake ili Srbe i propaganda je da se taksama vodi kampanja protiv srbskog naroda što očito nije tačno. Bosna i Hercegovina i Srbija kada budu priznale Kosovo bit će ukinute takse. Takse su pravo Republike Kosovo.

Smatrate li da Srbija sa ovakvim odnosom prema Kosovu, Sandžaku, Preševskoj dolini, prema Albancima i Bošnjacima i ostalim manjinskim narodima može ući u Evropsku uniju?

Sa ovakvom jednom agresivnom nacionalističkom politikom velikosrpskih ideologa koji prave haos na Balkanu sigurno je da Srbija ne može biti članica Evropske unije. Evropa mora da zaštiti sebe i Evropa mora da pomogne normalnim Srbima i svim ostalim narodima koji žive u Srbiji da izgrade jednu evropsku državu Srbiju. U Srbiji danas imaju 22 manjine, od toga imaju Bošnjaci Sandžaka i Albanci Preševske doline kao manjinski narodi i očekujemo da Evropska unija pomogne i normalnim ljudiam u Srbiji koji protestuju već nekoliko mjeseci i nama koji nismo Srbi, a živimo u ovoj zemlji da izgradimo stabilne mehanizme da stvorimo jednu modernu državu, zasnovanu na vladavini prava, pravnoj sigurnosti i jednakosti pred zakonom. Kada omogućimo te uslove onda da stvorimo zaštitne mehanizme da se nikada više ne bi djesio zločin genocida ako dođe neki novi Milošević, neki novi Vučić ili neki novi Šešelj.

Bošnjaci Sandžaka više nemaju prava da veruju nikome i moramo uz pomoć Evropske unije i šire međunarodne zajednice da riješimo svoje pitanje i da obezbjedimo mir. Insistiramo na dvije stvari koje su neodvojive članstvo u Evropsku uniju i članstvo u NATO savez koji je garant svjetskog mira i međunarodnog poretka. Činjenica je da nije bilo NATO saveza i njihove humanitarne intervencije 1999. godine ne bi bilo više Albanaca na Kosovu. Dolaskom mira na Kosovu mnogo se lakše živi u Sandžaku, sigurniji je mir i u Crnoj Gori, ulaskom Crne Gore u NATO savez pola Sandžaka je već ima zaštitu i garanciju NATO-a, ostalo je neriješena ova polovina Sandžaka koja je još uvjek pod „čvrstom čizmom“ velikosrpskih nacionalista.

Kada bi bilo moguće da li bi Sandžak radije bio u sastavu Srbije ili Kosova?

Ljudi govore na osnovu iskustava, Bošnjaci i Albanci su praslavenski narodi, autohtoni u Sandžaku, bili smo tu prije dolaska slavena, to su narodi ilirskog porijekla. Bošnjaci i Albanci nikada nisu imali neprijateljstva među sobom i nikada nisu činili zločine nikome. Nisu činili zločine jedni drugima niti su činili zločine Srbima, Crnogorcima ili bilo kome drugome. Predstavljaju stare, civilizovane i kulturne narode na Balkanu koje su u prošlosti velikosrpski ideolozi i njihove snage pokušale da istrijebe. Danas će te čuti ljude u Sandžaku koji kažu „idem preko vikenda na Kosovo da odmorim dušu“.     

Na kraju, na nedavnim izborima za Bošbnjačko nacionalno vijeće u Sandžaku ubedljivu pobjedu je ostvarila lista „Samoopredjeljenje“ koju ste predvodili, šta nakon te pobjede?

Vraćamo se na početak, Bošnjaci su na ovim izborima postigli jedan veliki koncenzus da je samoopredeljenje rješenje za sve bošnjačke probleme, Bošnjaci imaju svijest o tome i na ovim izborima su to pokazali. Ubedljivu pobjedu za Bošnjačko nacionalno vijeće ostvarila je lista „Samoopredjeljenje“ čiji sam nosilac bio. Očekujemo da međunarodna zajednica, a također, i ljudi u Srbiji da shvate i da poštuju izbornu volju Bošnjaka. Ako poštuju izbornu volju Bošnjaka poštovaće i samoopredjeljenje Bošnjaka iskazano na ovim izborima. Treba da se dogovorimo kakav status Sandžak morada da ima, kakav status Bošnjaci moraju da imaju. Sandžaku i Bošnjacima se mora riješiti status. Samoopredjeljenje to podrazumijeva. Očekujemo da dobijemo odgovor od normalnih ljudi iz Srbije i normalne srpske političke elite, koji još nisu došli na vlasti, i da dobijemo pozitivan odgovor od Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država i da kao zainteresovane strane riješimo ova pitanja. Uprotivnom Bošnjaci će nestati sa ovih prostora.