Obraćanje narodnog poslanika SDA Sandžaka u Skupštini Srbije Enisa Imamovića, na sjednici Skupštine Srbije održanoj 06.07.2021.godine, povodom prijedloga za promjenu Ustava Republike Srbije:
“Težnja zdravog društva, ali i pojedinaca ka pravdi stvorila je potrebu za osnivanjem institucija, najznačajnije institucije za pravdu i pravedno drustvo su svakako sud i pravosudni organi - oni u sustini postoje kao civilizovani odgovor na nepravdu, kako pojedinci ne bi uzimali pravdu u svoje ruke ili je tumačili po slobodnoj volji.
U takvom konceptu društva, podjednako je važno poštovanje jednakosti građana i nezavisnost pravosudnih organa.
Kada, kao predstavnici bošnjačkog naroda, građana ove zemlje, govorimo o pravosuđu i njegovom položaju u Ustavnoj materiji,
Moramo najprije postaviti pitanje:
- koji je danas status bošnjačkog, ali i status drugih nesrpskih naroda u samom Ustavu.
Zasto je ovo pitanje važno?
Sve presude donose se i počinju sa “u ime naroda”.
Zato je moje prvo pitanje; u ime kog naroda?
Ukoliko krenemo od prvog člana Ustava koji prvenstveno definiše Srbiju kao državu srpskog naroda, šta se može zaključiti?
U ime kog naroda sudovi donose presude?
Da li to znači da se pravda, pravednost, vladavina prava sprovodi samo u ime jednog naroda? Da pripadaju samo jednom narodu?
To je pitanje koje nas dovodi do prvog razloga zbog kojih smatramo da je potrebno izaći iz ovih okvira zadatih u prijedlogu Vlade i proširiti reformu Ustava.
Mi smatramo da je neophodno i da Skupština iskoristi svoja ovlašćenja i u okvire svoje odluke o promjeni Ustava uvrsti i druge odredbe, pa što da ne i novi Ustav.
U vezi sa sudstvom, Bošnjacima je takođe važan i način na koji će Ustav osigurati ravnopravno učešće Bošnjaka u sudovima.
Svaki izvještaj Evropske komisije o napretku Srbije govori o nedovoljnoj zastupljenosti Bošnjaka i Albanaca u pravosuđu.
Mi ovdje imamo slučajeve da se Bošnjacima, kandidatima za izbor na mjesto sudije osporava kandidatura bez ikakvog obrazloženja, iako se obrazloženje izričito traži poslovnikom.
Stiče se utisak da se osporavaju samo zbog imena i prezimena, jer nijedno drugo obrazloženje nije navedeno. Dakle, nama kao predstavnicima Bošnjaka prvi prioritet kod reforme Ustava, pa i samog pravosuđa jeste vraćanje Bošnjacima statusa naroda.
To posebno važno zato što Bošnjaci u Srbiji, prvenstveno u Sandžaku, predstavljaju autohton evropski narod.
Dakle ovdje smo, svoj na svome, niotkuda nismo došli, niti planiramo da idemo, ne zavisimo i ne tražimo ničiju pomoć, ni protektorat, tražimo ono što nam Ustav i zakoni omogućuvaju, ništa više i ništa manje.
A ako već ulazimo promjene Ustava zbog kojih se mora zakazati referendum, kakve jesu ove reforme pravosuđa, zašto taj referendum ne iskoristimo i dođemo do jednog novog, efikasnijeg i modernijeg Ustava.
Mi kao zemlja nemamo više vremena da čekamo i odlažemo reformske procese, već mnogo zaostajemo, generacije nam se rađaju, stasavaju i odlaze... odlaze svi, kako Bošnjaci, tako i Srbi, Albanci, Hrvati...
Kao predstavnici gradjana Sandžaka, svih građana Sandžaka, smatramo da je neophodno i pristupiti efikasnoj regionalizaciji, odnosno uspostavljanju Sandzaka kao nove autonomne pokrajine u Srbiji.
Ovo izmedju ostalog omogucava i vazeci Ustav u svom članu 12.
Državna vlast ograničena je pravom građana na pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu.
Ovo pravo omogućeno je članom 182. stav 3. koji između ostalog kaže da se “nove autonomne pokrajine mogu se osnivati, a već osnovane ukidati ili spajati itd.
Izmedju ostalog to je i preporuka iz Rezolucije Parlamentarne Skupstine Savjeta Evrope o manjinama, br. 1985 od 8. aprila 2014. godine, koja naročito u svojim tačkama 7, 8 i 9 govori da je uspostavljanje autonomnih regija, njihov specijalni status, dao pozitivne efekte u rješavanju konflikata i socio-ekonomskih problema.
U ovoj Rezoluciji se posebno daje do znanja da je specijalni status koji pojedini regioni uživaju u Evropi donio stabilnost i prosperitet kako u te regione, tako i države.
Dakle Autonomija je ustavno, legalno i legitimno pravo građana Srbije.
To pravo bi trebalo da podjednako svim njenim građanima.
Ne zelim da vjerujem da postoje dvije grupe građana; oni koji to pravo imaju i mogu da koriste i drugi kojima se zabranjuje i da misle o tome.
Pojam autonomije po svim definicijama je vid teritorijalnog organizovanja jedne države svako drugačije tumačenje je zlonamjerna zamjena teza koja između ostalog treba da stvori otklon javnosti prema toj ideji, i da pokoleba i obeshrabri sve one koji pretenduju na korišćenje tog prava.
Ukratko, mi u Sandžaku hoćemo da sami odlučujemo o bitnim pitanjim iz politike, nauke, obrazovanja, kulture, zdravstvene zaštite, sporta, privrede, infrastrukture i svemu ostalom što je od životnog značaja za nas.
Imamo pravo da raspolažemo svojim prirodnim resursima i bogatstvima, da organizujemo očuvanje životne sredine, da sami planiramo svoj razvoj.
Da raspolažemo budžetom koji se puni od poreza koji mi plaćamo; hoćemo da od našeg poreza mi gradimo naše škole i obdaništa, bolnice, puteve,
A ne da nam ih neko navodno “daje i poklanja”
Hoćemo da sami biramo i postavljamo rukovodice naših institucija, direktore škola, bolnica, načelnika policije, hoćemo na tim časnim mjestima najkvalitetnije ljude, najbolje od nas koje svi poznajemo, poštujemo i kojima vjerujemo.
Ako neko ima bolji prijedlog neka izađe i kaže, mi smo spremni da saslušamo, pa cak i da radimo zajedno, ali znajte da ovakvo trenutno stanje nije više održivo,
Možda je nekome cilj da se Sandžak polako sam ugasi, a svi njegovi građani odu, to se neće desiti.
Naša vizija Sandžaka jednostavno posjeduje opštu dimenziju, koja nije etnički definisana i ne pripada samo jednom narodu, već pruža jednake šanse svim narodima koji žive u Sandžaku. Tražimo i hoćemo da sami preuzmemo odgovornost za naše stanje.
Mi ovdje moramo da govorimo opsirnije jer je nejasno na koji način će dalje nadležni odbor doći do novog prijedloga ustavnih amandmana.
Na kraju želim da ponovim, da mi smatramo da je neophodno proširiti incijativu za promjenu Ustava i zbog činjenice da postoje još neke nejasne stvari.
Nekoliko puta je rečeno da je venecijanska komisija dala zeleno svjetlo.
Ja sam pažljivo slušao premijerku koja je u uvodnom dijelu svoje diskusije rekla da je naprije venecijanska komisija vratila prijedlog ustavnih amandmana sa preporukama,
Da je Vlada nakon toga izradila novi prijedlog – koji je dobio saglasnost “sekretarijata venecijanske komisije”
Dakle nejasno je da li je venecijanska komisija ili sekretarijat venecijanske komisije dao saglasnost/misljenje na uskladjenost ovih promjena.
Složićete se da venecijanska komisija i sekretarijat komisije nisu isto.
Isto kao što Vlada i sekretarijat Vlade nisu isto.
Koliko mi je poznato mi u oktobru očekujemo još jedno mišljenje Venecijanske komisije o reformskim i demokratskim procesima, te je to još jedan razlog da uz to mišljenje proširimo ovu inicijativu i na druge sporne ili loše odredbe Ustava.”